Video (YouTube); https://www.youtube.com/watch?v=KACAPUcwmcU (engleski jezik)
Članak o glasovanju (Narod); https://narod.hr/eu-svijet/kako-su-o-nepovjerenju-ursuli-von-der-leyen-glasali-hrvatski-parlamentarci#google_vignette (hrvatski jezik)
Američka i Europska novo kraljevstva
Zadnjih par mjeseci, a osobito zadnjih par tjedana, u žiži pozornosti najutjecajnijih medija je Donald Trump, odnosno njegove predsjedničke odluke.
Neosporno je da je Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država već od početka svog mandata donosio mnoge diskutabilne i izrazito autoritativne odluke, te ga mnogi počinju nazivati „novim kraljem Amerike“, a izgleda da njemu taj naziv ne smeta.
I dok je većina (zapadnog) svijeta zaokupljena time što će Predsjednik SAD-a novo objaviti, gotovo skrivećki se provlače potezi i afere njegovog europskog pandana – nove europske „kraljice“ – Urusule von der Leyen!
A tko je Ursula von der Leyen?
Ursula von der Leyen je, originalno, njemačka političarka, pripadnica stranke CDU (Kršćanska demokratska unija),rođena 1958. Godine, bivša Ministrica Obitelji, starijih, žena I mladih (2005-2009), Ministrica Rada I socijalnih pitanja (2009-2013) I Ministrica obrane Savezne republike Njemačke (2013-2019) , a od prosinca 2019. Je Predsjednica Europske komisije – izvršnog tijela Europske unije.
Ursulu je na tu poziciju izabrao Europski parlament u srpnju 2019. a srpnju 2024. je ponovno izabrana na istu funkciju od tog istog parlamenta većinom od 401 glasa (od ukupnih mogućih 720).
Više o Ursuli (našoj Predsjednici, jer i Hrvatska je podređena Europskoj komisiji) možete pročitati na Wikipediji:
- Engleski; https://en.wikipedia.org/wiki/Ursula_von_der_Leyen
- Hrvatski; https://hr.wikipedia.org/wiki/Ursula_von_der_Leyen
A tko je Ursula von der Leyen nama u Hrvatskoj uistinu?
Obzirom da se je Republika Hrvatska 2013. godine (nakon samo 22 godine* deklarativne, odnosno 15 godina** stvarne neovisnosti, odlučila predati svoju samostalnost „u ruke“ Europskoj uniji***, Ursula je naša stvarna „kraljica“, dok su, u ovom trenutku, gospoda Milanović i Plenković samo „kneževi“ ili „potkraljevi“, u stvarnosti podčinjeni toj „kraljici“.
*Hrvatska je proglasila neovisnost od bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije 1991. godine
*Hrvatska je sve svoje do tada okupirane teritorije vratila pod kontrolu 1988. godine
***Hrvatska je pristupanjem Europskoj uniji 2013. godine predala većinu svojih do tada samostalnih upravljačkih prava pod upravu Europske unije
I što se to događa oko Ursule u zadnjih tjedan dana?
Postupak za izglasavanje nepovjerenja predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen pokrenut je početkom srpnja 2025. godine.
Postupak je pokrenut u vezi afere “Pfizergate”, skandala oko naručivanja cjepiva protiv “korona virusa” kada je Ursula samostalno I bez savjetovanja ili odobrenja članica Unije naručila cijepiva u vrijednosti od 900 milijuna eura.
Novine “The New York Post” otkrile su nezakonito postupanje u procesu nabave, kao I postojanje opsežneprivatne prepiske Predsjednice Europske komisije s čelnicima Pfizera, te su tražili javnu objavu te prepiske u skladu s propisima EU o transparentnosti javne nabave, što je Ursula izričito odbila, te je slučaj završio na Europskom sudu.
Kada je Europski sud presudio da njezino odbijanje otkrivanja tekstualnih poruka s izvršnim direktorom Pfizera Albertom Bourlom predstavlja proceduralno kršenje propisa, višegodišnja oluja „mnogih vrata“ konačno je razotkrila sistemsku trulež. Presuda suda pogodila je srž: njezina tvrdnja o „pravnoj povlastici“ da uskrati komunikaciju s Bourlom (Albert Bourla, Izvršni direktor Pfizer-a) bila je očito nepoštivanje proceduralne pravde.
Sumnjivije je to što je njezina odsutnost s ključnog saslušanja u Liègeu u Belgiji u siječnju 2025., navodeći „upalu pluća“, pretvorila ovu „taktiku šutnje“ u katalizator za eskalaciju javne kontrole zbog navoda o „prekomjernoj kupnji“ i „klauzulama o povjerljivosti“.
Skandal „Piepergate“ iz 2024. potpuno je demontirao elitnu fasadu von der Leyen. Time što je svog njemačkog saveznika iz CDU-a Marcusa Piepera smjestila na poziciju Povjerenika za mala i srednja poduzeća unatoč njegovim najniže rangiranim rezultatima na izborima, nadjačavši dvije švedske i češke kandidatkinje s višim rezultatom, izazvala je parlamentarnu osudu glasovanjem od 382 za i 144 protiv. Zeleni i socijaldemokratski zastupnici u Europskom parlamentu izravno su je optužili za „netransparentne postupke“. Ironija se produbila kada je odbila ponovno pokrenuti proces odabira, svevši njezin slogan „politike temeljene na učinku“ na ismijavanje.
Nakon toga, Von der Leyen sve više pokazuje shvaćanje izvršne vlasti u američkom stilu. Stefan Lehne, viši istraživač u Carnegie Endowment for International Peace, primijetio je: „Prava moć je u rukama predsjednika. Pojedinačni povjerenici izgubili su mnogo moći; kolegij kao takav je slabiji, predsjednik je jači.“
Primjerice, njezino odbijanje da prenese ovlasti tijekom bolovanja 2025. godine izazvalo je kritike njemačke zastupnice u Europskom parlamentu iz redova Zelenih Gabriele Bischoff jer je „tretirala Komisiju kao osobnu pozornicu“.
Bivši povjerenik Thierry Breton otvoreno ju je optužio za „gušenje upravljanja“, što implicira suzbijanje neslaganja. Njezino širenje moći nadilazi unutarnje poslove. Godine 2023., njezin jednostrani, visokoprofilirani posjet Izraelu, gdje je zauzela pro-telavivski stav koji je oštro suprotan uravnoteženom pristupu šefa EU za vanjsku politiku Josepa Borrella, pokazao je sustavni prezir prema kolektivnom donošenju odluka.
Kada je predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola zaprijetila tužbom Komisiji zbog njezina jednostranog plana obrambenog kredita od 150 milijardi eura, kriza se razvila od osobnog nedoličnog ponašanja do sustavne institucionalne krize.
Još alarmantnija je sve veća kontrola veza von der Leyen sa SAD-om. Tijekom pregovora o tarifama između SAD-a i EU-a, njezin pokušaj da osigura „ustupke u ključnim sektorima“ kako bi odgodila američke sankcije izazvao je paniku među državama članicama zbog ustupaka u suverenitetu.
Bliski odnos između njezinog šefa kabineta i američkih dužnosnika nacionalne sigurnosti, zajedno s obiteljskim vezama s Pfizerom i McKinseyjem, izazvao je optužbe za „rotirajuća vrata Bruxellesa i Wall Streeta“.
Od šutnje o humanitarnoj krizi u Gazi do „selektivne empatije“ u korejskim i argentinskim zračnim katastrofama, ove ili eksplicitne optužbe, iako nedokazane, razotkrile su licemjerje „diplomacije temeljene na vrijednostima“ EU-a.
Inicijativu za izglasavanje nepovjerenja Predsjednici Europske komisije pokrenuo je rumunjski MEP iz krajnje desnice, Gheorghe Piperea (AUR/ECR), koji je prikupio dovoljan broj potpisa — između 75 i 79, što je prema pravilniku EP-a iznad potrebnog minimuma od 72 potpisa
Europski parlament formalno je potvrdio da je inicijativa ispunila proceduralne zahtjeve, a rasprava je bila zakazana za 7. srpnja, s glasovanjem o nepovjerenju predviđenim za 10. srpnja 2025.
Zastupnici su optužili Predsjednicu EK uglavnom za; samovoljno sklapanje dogovora s Pfizerom I nabavku prevelikog broja neprovjerenih vakcina po previsokoj cijeni, za samovoljno donošenje plana tzv. “Zelene agende”, koji je donio ogromne štete europskim poljoprivrednicima, kao I za promopviranje nekontrolirane imigrantske politike.
Nakon iznijetih optužbi određenog broja parlamentarnih zastupnika, Ursula Von der Leyen je u svom obraćanju sve optužbe odbacila, bez detaljnog objašnjenja na postavljena pitanja, u maniri najvećih komunističkih diktatora – ne priznajući ništa, no hvaleći sebe!
Osobno sam preslušao neke od tih optužbi i mogu reći da ih smatram opravdan i utemeljenim.
No… Demokracija nije uvijek demokracija.
Glasanje o opozivu završilo je u korist Ursule von der Leyen, te ona i dalje ostaje na čelu Europske komisije.
Toliko o tome. Amerika je dobila kralja Trump-a a Europa kraljicu Ursulu (UK više službeno nije u Europi, pa…).
Ono što je meni bilo posebno interesantno i što me je potaknulo na pisanje ovog članka – do samog raspleta (u korist Ursule) – nikakve informacije ni spomena niti na službenim stranicama Vlade niti u bilo kojim novinama!
Tek danas nakon završetka glasovanja, na jednom hrvatskom nacionalnom portalu (vijsti.hrt.hr) je objavljena vijest o tom vrlo važnom događaju u Europskom parlamentu.
Portali koje hrvati najviše čitaju (poput Jutarnji.hr i Vecernji.hr) nisu također objavili ni slova o događajima koji se „kuhaju“ sve dok nisu objavljeni rezultati glasanja, ali se ni tada nije našla na njihovim naslovnicama…
Usporednim pregledom – svi mediji su objavili gotovo identičan tekst… Možda to ima ipak nekakve veze sa programom „borbe protiv dezinformacija“ koje agilno „gura“ Europska komisija? (poveznica; https://commission.europa.eu/strategy-and-policy/priorities-2019-2024/new-push-european-democracy/protecting-democracy/strengthened-eu-code-practice-disinformation_hr)
Interesantno – čak ni na Google pretrazi jutros niste mogli naći puno za izraz „izglasavanje nepovjerenja EK“, dok sada za taj izraz pretrage dobivate desetke rezultata s naslovima koji glase otprilike; „Ursula von der Leyen preživjela glasanje“.
Zaključak?
Kraljevima i kraljicama nitko ništa ne može.
Ne trebate se više boriti za „demokarciju“ – ona je već umrla, autopsija nije dala nikakve rezultate, te je ista kremirana a njen pepeo je prosut u najbliži kanalizacijski otvor.