Tijekom 2. svjetskog rata, tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj i tijekom rata u Bosni i Hercegovini, Srbija i Srbi su su bez milosti istrebljivali i Hrvate i Bošnjake (Muslimane), kao što su u drugom svjetskom ratu istrebljivali prvo Židove i Rome, a zatim Hrvate i Bošnjake (Muslimane).
Ta ista država danas optužuje Hrvate i Bošnjake za "nacionalnu netrpeljivost prema Srbima" i za "ugnjetavanje pripadnika Srpskog naroda", no ne staje na tome, nego nas proziva i za anti-semitizam itd...
Zašto se Srbija danas toliko trudi da sve u hrvatskoj proglasi Ustašama?
Da "nabilda" broj stradali u Jasenovcu preko 30 puta većim (sa 60.000 službeno objavljenih 1945. do preko 2.000.000 o kojima službena politika Srbije priča bajke danas) ?
Zato da nitko ne bi pitao o 800.000 pobijenih zarobljenika, kako razoružanih Domobrana i Ustaša, tako i civila (uključujući žene i djecu), koji su pobijeni u svega par mjeseci nakon završetka rata, što streljanjem na licu mjesta, što streljanjem "uz putu" na iscrpljujućim marševima kojima je jedina svrha i bila - smrt onih koji su marširali!
Bez istrage, bez suđenja, a većina izvršitelja bili su - Srbi!
Grobovi im se ne znaju - jer su pobacani u jame i zatrpani u rovove!
Ako ne možeš pobijediti (a više se nitko ne sjeća kada je Srbija u čemu pobijedila) - onda bar možeš lagati!
A možeš i kupiti mnoge novinare bez osjećaja pripadnosti državi u kojoj žive, kao što su mnogi danas u Hrvatskoj kupljeni...
Za Srbiju rat protiv Hrvatske nije završio ni 1945. a ni 1996.
Srbija vodi rat protiv Hrvatske i dan danas - na drugi način, ali uporno, konstantno i vrlo podmuklo. U svojim medijima, u svjetskim medijima, pa čak i u hrvatskim medijima!
I toga moramo biti svijesni.
Dopuna:
Dok političari Republike Srbije konstantno optužuju Republiku Hrvatsku za "toleriranje ustaštva" - činjenica je da su u Republici Srbiji (kao i u Republici Srpskoj) Četnici i četnički pokret u potpunosti rehabilitirani (nedavno je gradonačelnik Beograda ponovo pokušao napraviti spomenik Draži Mihajloviću), iako se radi o nacističkom, kvislinškom pokretu, čiji zločini nisu završili s krajem 2. svjetkog rata, nego su se nastavili i 90-ih u Hrvatskoj i BiH
Srbija, očekivano, negira sve te zločine, bez obzira na opsežnu dokumentaciju koja o njima postoji, te pokušava obmaniti i domaću i svjetsku javnost skretajući pažnju na (nepostojeće) afere u Hrvatskoj, kao i u drugim država u okruženju...