Kao što sam obećao u prethodnom tekstu...
Odgovor Katarini Peović – recenzija „prozvanih“ pjesama:
Pitanje koje je postavila Katarina; - 𝗝𝗲 𝗹𝗶 𝗶𝘀𝘁𝗶𝗻𝗮 𝗱𝗮 𝗧𝗵𝗼𝗺𝗽𝘀𝗼𝗻 𝗽𝗿𝗼𝗺𝗶𝗰̌𝗲 𝗻𝗮𝗰𝗶𝗼𝗻𝗮𝗹𝗻𝘂, 𝘃𝗷𝗲𝗿𝘀𝗸𝘂 𝗶 𝗿𝗮𝘀𝗻𝘂 𝗻𝗲𝘁𝗿𝗽𝗲𝗹𝗷𝗶𝘃𝗼𝘀𝘁?
Preambula ovog teksta (znam da je izraz „preambula“ po svojem značenju ipak malo pretenciozan za ovu vrstu teksta, ali baš mi se svidio, pa – zamjerite mi ili ne):
Hajdemo objasniti, za širu publiku, što prema službenim definicijama pojedini izraz znači…
Nacionalna netrpeljivost:
U Domovinskom ratu su deseci tisuća branitelja bili srpske nacionalnosti ili su bili miješanog porijekla (jedan od roditelja hrvatske, a drugi srpske nacionalnosti).
Nitko od nas koji smo branili Hrvatsku nije ih gledao drugačije nego svog brata (ili sestru) i duboko smo im, do dana današnjeg zahvalni!
Vjerska netrpeljivost:
Hrvati i Srbi su iste vjere, iako često različite religije / vjeroispovijesti (Rimo-katolici / Pravoslavci), tako da se ne može nikako govoriti o nekoj vjerskoj netrpeljivosti (kao npr. Između muslimana i kršćana), te je i ta pretpostavka neutemeljena.
Rasna netrpeljivost;
Najgluplja moguća definicija!
Kao prvo – svi ljudi su iste rase jer potiču od istih predaka!
A i Hrvati i Srbi su iste boje kože i istog izgleda, tako da je svako pominjanje rasnih razlika u ovom slučaju – totalna glupost!
Analiza tekstova pjesama prema redoslijedu kojim ih je Katarina navela:
“𝗥𝗲𝗰𝗶, 𝗯𝗿𝗮𝘁𝗲 𝗺𝗼𝗷”
Riječi pjesme:
Ne pitaj me ništa, bilo je pa prošlo
Dabogda se ne ponovilo
Ja sam im'o sreće pa sam kući doš'o
A puno ih se nije vratilo
Reci brate moj, jesmo li prokleti
Pa se tako brzo sve zaboravi
Al' neka, ne d'o Bog, pa nas budu trebali
Opet će se gusta magla spustiti
Ne osjećam dane, tek poneko veče'
Kad se sjetim naših pjesama
Tad i vino krene, k'o Čikola teče
Velebitska Vila doziva
Reci brate moj, jesmo li prokleti
Pa se tako brzo sve zaboravi
Al' neka, ne da Bog, pa nas budu trebali
Opet će se gusta magla spustiti
Ne pitaj me ništa, tek svijeću upali
Za sve one što su za dom pali
Reci brate moj, jesmo li prokleti
Pa se tako brzo sve zaboravi
Al' neka ne da Bog, pa nas budu trebali
Opet će se gusta magla spustiti
Katarina kaže; Treba li išta više o Thompsonu reći nego se sjetiti njegove pjesme "Reci, brate moj" koju pjeva sa Škorom, u kojoj postoji stih "al neka ne dô Bog, pa nas budu trebali, opet će se gusta magla spustiti", što je referenca na ustašku pjesmu “Spustila se gusta magla iznad Zagreba” koja glasi “to ne bila gusta magla iznad Zagreba, već to bila hrabra vojska Poglavnikova”?
Ta pjesma na koju se poziva Thompson slavi Antu Pavelića “Poglavnika” (“Poglavnik im dao ime hrabre ustaše”), bitku za Kupres (“spustila se gusta magla iznad Kupresa”) u kojoj su 1942. poginuli mnogi partizani, slavi ustašu Rafaela Bobana i Crnu legiju (“vođa bio vitez Boban, pravi ustaša”, “Poglavnik im dao ime Crna legija”) čije su postrojbe zarobljenike tukle toljagama, zabijale im igle pod nokte, naređivale da ližu pod i sol, ubijale, pljačkale. Thompson slavi režim koji je imao dječji logor.
Moja analiza:
Za početak; U pjesmi se NE spominje; ni Ante Pavelić, ni Poglavnik, ni Kupres, ni Rafael Boban, ni Crna Legija,,,
Spominjanje u ovom kontekstu riječi; „čije su postrojbe zarobljenike tukle toljagama, zabijale im igle pod nokte, naređivale da ližu pod i sol, ubijale, pljačkale. Thompson slavi režim koji je imao dječji logor“ je pravno – kleveta podložna pravnom progonu.
Očito je da Katarina jako dobro poznaje tekstove ustaških budnica (iskreno – treba poznavati povijest), no isto tako prejudicira „zločin mišljenja“ na osnovu SAMO DVIJE RIJEČI iz pjesme i na osnovu toga doslovno prejudicira (unaprijed donosi osudu) krivnju protiv autora, bez i jednog konkretnog dokaza, za ono što danas nazivamo „zločinom mišljenja“!
U bivšoj Jugoslaviji to se je kažnjavalo ili Lepoglavom ili Golim otokom.
Nije bilo potrebno išta dokazivati na sudu, jer je već sama optužnica imala i snagu presude!
Da li u ovoj pjesmi MPT asocira na budnicu iz NDH koja počinje riječima „Istrčale zagrebačke frajle…“ – možda. A možda i ne.
Da li je to moguće dokazati? – Nikako!
Da li su riječi „spustila se gusta magla“ ikako i igdje u zakonima RH zabranjene? – Naravno da ne!
A hajdemo sad malo teorizirati…
Recimo da se možda stvarno riječi u toj MPT pjesmi referiraju na ustašku budnicu „Spustila se gusta magla…“ Možda se referira na pjesmu Zlatnih dukata? ( https://www.google.com/search?client=firefox-b-d&q=spustila+se+gusta+magla)
Ni prvi ni zadnji put da je neka budnica neke bivše vojske prepjevana u svrhu podizanja morala vojnika u ratu, pri čemu je izbrisan spomen na originalne autore, te je tekst prilagođen konkretnoj situaciji.
Nadam se da Katarina Pejović ne misli da u Ustav RH treba unijeti odredbu o zabrani termina „gusta magla“?
U svakom slučaju – prije podnošenja takvog prijedloga – toplo preporučujem prvo se savjetovati s meteorolozima iz DHMZ.
(Osobno; Jesmo li pjevali tu pjesmu u DR? Jesmo, jer su se četnici toga bojali! Ne iz nikog drugog razloga, nego baš zbog toga!)
"𝗣𝘂𝗸𝗻𝗶 𝗽𝘂š𝗸𝗼"
Riječi pjesme:
Sanjam dragu, haljina joj bijela
U daljini tužna glazba svira
Što da radim, sve bih dao sada
Mjesto mraka da me ona dira
Strah me sada da se ne probudim
Novu rosu zorom da ne vidim
Ej, sudbino, evo tebe k meni
Odnesi me toj voljenoj ženi
Pukni puško, poludit ću
Nema drage, ostarit ću
Pukni puško, nek me nema
Evo zore, ko zna šta se sprema
Pukni puško, poludit ću
Nema drage, ostarit ću
Pukni puško, nek me nema
Evo zore, ko zna šta se sprema
Ej, mjeseće, sva si moja nada
Preklinjem te, pomozi mi sada
Proklete su, same hladne noći
Gdje da idem, gdje još mogu poći
Pukni puško, poludit ću
Nema drage, ostarit ću
Pukni puško, nek me nema
Evo zore, ko zna šta se sprema
Pukni puško, poludit ću
Nema drage, ostarit ću
Pukni puško, nek me nema
Evo zore, ko zna šta se sprema
Katarina kaže; Thompsonova pjesma “Pukni puško” iz 1998. posveta je ustaškoj himni i budnici "Puška puca" koja glasi: “Puška puca a top riče, grmi kao grom, Sad ustaša bojak bije za Hrvatski dom.”
Moja analiza:
Ponovo na samo dvije riječi Katarina gradi cijelu teoriju. Goebels bi stvarno bio ponosan…
Na osnovu samo površne provjere Interneta – riječi (doslovno) „pukni puško“ spominju se u dvije pjesme:
1. Marko Perković Thompson – “Pukni, puško”
2. Mišo Davidović – “Pukni, puško”
No, ako uključimo i varijaciju "Puče puška", onda imamo puno više rezultata:
1. Narodna pjesma – „Puče puška, puče puška, džanum, pile le Stano!“
2. Svatovska pjesma – „Puče puška, po nju puče druga…“
3. Crnogorska sevdalinka – „Aj puče puška ledenica… Aj pogodi dilberđu…“
4. Dragan Kojić Keba – „Puče puška u daljini i kroz maglu mi se čini…“
5. Bistrik Orkestar feat. Bilja Krstić – „Puče puška niz goru zelenu…“
6. Nenad Jovanović – „Mori puče puška u dolini Drima…“
7. Bora Spužić Kvaka – „Ej puče puška u dolini Drima…“
8. Miro Semberac – „Puče puška na sred Semberije… gde se niko ni nadao nije…“
Naravno da postoji još mnogo varijacija i još mnogo pjesama na tu temu, pretpostavljam da Katarina zna za neke od njih, no sve te druge nisu interesantne i ne podupiru njenu tezu…
Na kraju – sav tekst pjesme je… pazi sad… čisto ljubavnog karaktera!!!
Gdje tu Katarina vidi Ustaše – morate nju upitati, ja nema pojma!
P.S.
Svim budućim tekstopiscima; Nemojte slučajno u svoje pjesme dodati riječi „grmi kao grom”! Ako to napravite – riskirate da vas Katarina proglasi ustaškim simpatizerima.
𝗟𝗷𝘂𝘁𝗮 𝘁𝗿𝗮𝘃𝗮 𝗻𝗮 𝗹𝗷𝘂𝘁𝘂 𝗿𝗮𝗻𝘂
Riječi pjesme:
Od mog srca draga i ljubavi moje
ima jača ljubav, ljubav zemlje moje
Sjećaš li se draga, viđali su kišu
za ljubav se gine, zbog Hrvatske diše.
Ljutu travu, na ljutu ranu
dat ću draga ja i život za nju
Hej, ljutu travu, na ljutu ranu
Nemoj nikad zaboravit na nju.
Onu istu našu košulju mi pripremi
na tavan je stavi, za mene je spremi
Bit će ona opet i sinu po mjeri
kao što je bila mom djedu i meni.
Katarina Kaže; “Na ljutu ranu ljutu travu”, pjesma iz 1995. godine, je izreka poglavnika Ante Pavelića, moto pod kojim su osnovane ustaše, ultranacionalisti u Drugom svjetskom ratu odgovorni za genocid nad Židovima, Srbima, Romima i Hrvatima političkim neistomišljenicima.
Moja analiza:
Ustaše su također upotrebljavale izraze; „Dobro jutro!“, „Dobar dan!“ i „Dobro veće!“
Vjerojatno bi smo i te izraze trebali zabraniti i kažnjavati danas…?
Izraz „Ljutu travu na ljutu ranu“ nastao je stoljećima prije nego se rodio A. Pavelić (nije on baš bio toliko inventivan narodni mudrac), a pridavanje autorstva te izreke jednom Anti Paveliću je idiotizam s bilo koje strane (i onih koji ga podržavaju i onih koji ga mrze)…
Jednostavno – on je samo ponovio nešto što je (vjerojatno još u djetinjstvu) čuo – nije to njegova mudrost.
Nije ni Markova, a ni Katarinina…
Uopće mi je nevjerojatno da moram OVO objašnjavati)…?!
𝗝𝗮𝘀𝗲𝗻𝗼𝘃𝗮𝗰 𝗶 𝗚𝗿𝗮𝗱𝗶𝘀̌𝗸𝗮 𝗦𝘁𝗮𝗿𝗮
Katarina kaže; Oko 2003. godine Thompson je snimljen kako pjeva pred publikom koljačku pjesmu “Jasenovac i Gradiška Stara”.
Pjesma glasi: “Jasenovac i Gradiška Stara to je kuća Maksovih mesara”!
Moja analiza:
NAPOMENA:
Ne postoji niti jedan dokaz da je MPT pjevao tu pjesmu, ni privatno ni u javnosti.
Znam da je Katarina čula za to, pa ju molim da iznese dokaz, kako to ne bi bila samo (kažnjiva) kleveta).
MPT je javno objavio prije dvadesetak godina da se radi o dezinformaciji.
Problem leži u tome što simpatizerima komunizma ne trebaju dokazi, kao što nisu dokazi trebali njihovim prethodnicima/uzorima u svim namještenim procesima od 1945. do 1990.
𝗚𝗲𝗻𝗶 𝗸𝗮𝗺𝗲𝗻𝗶
Riječi pjesme:
Čvrsta ruka i poštenje
Sveta voda i krštenje
Budi čovik to je dika
Budi roda svoga slika
Ne daj na se, ne daj svoje
Nemoj tuđe, prokleto je
Jer ko život tako prođe
Ponosan pred Boga dođe
Gdje god da te život nosi
Uvik moraš znati 'ko si, hej
Geni, geni kameni
Vatra gori u meni
Geni, geni kameni
Takvi smo mi rođeni
Geni, geni kameni
Vatra gori u meni
Geni, geni kameni
Takvi smo mi rođeni
Uzmi ili ostavi
Loša bila 45ta
Rasula nas preko svijeta
A sad nova loza raste
Vratile se kući laste
Plave krvi, bijelog lica
Rađaju se nova dica
Na kamenu ka na svili
Di oduvik mi smo bili
Gdje god da te život nosi
Uvik moraš znati ko si, hej
Geni, geni kameni
Vatra gori u meni
Geni, geni kameni
Takvi smo mi rođeni
Geni, geni kameni
Vatra gori u meni
Geni, geni kameni
Takvi smo mi rođeni
Geni kameni
Što na nebu sja visoko
Što na nebu sja visoko
Mjesec je il' sivi soko
…
Geni, geni kameni
Vatra gori u meni
Geni, geni kameni
Takvi smo mi rođeni
…
Geni kameni
Katarina kaže; Pjesma slavi ustaše i negira antifašističku borbu. Stihovi u pjesmi glase: “Loša bila 45ta, Rasula nas preko svijeta. A sad nova loza raste, Vratile se kući laste.” Pjesma sadrži i rasistički stih: "...plave krvi, bijelog lica, rađaju se nova dica...".
Moja analiza:
Dvadeset puta za redom pročitao stihove… Ustaša nigdje (osim u Katarininoj mašti)…?!
Žena mi je (na pola) Hercegovka i voli tu pjesmu jer je ponosna na svoje hercegovačko porijeklo, a zbog nje i ja volim tu pjesmu, isto kao što volim Liku jer sam (na pola) odande porijeklom (pola Ličan, pola Podravec, pola Slavonac = čovjek i pol).
No - Katarini je sporno „Loša bila 45-a“..?
Prvo, Katarina, opet prepotentno pričaš/zaključuješ o događajima kojima niti si svjedočila niti imaš o njima neovisne i pouzdane informacije… Em' neozbiljno em' bezobrazno!
Da, draga Katarina, mnogim hrvatskim obiteljima je nakon 45-e jedini izlaz bio emigrirati (često ilegalno i riskirajući život) jer je nova vlast (čije „vrijednosti“ i ti danas podržavaš i propagiraš) drastično kažnjavala i daleke rođake svih koji su bili u ustaškoj ili domobranskoj vojsci! Ljudi su morali izbjeći iz svoje domovine kako bi sačuvali goli život.
Sigurno je da je 45-a neki bila dobra, no mnogima je bila jako loša, a to su povijesne činjenice koje ne možeš negirati, jer se u ovoj pjesmi taj stih ne odnosi ni na ustaše ni na domobrane – oni su pobijeni; pri oslobođenju Zagreba (i drugih gradova), na Bleiburgu i na Križnom putu!
Ne misliš valjda daje to bilo u redu? Pogubiti ljude bez suđenja?
P.S.
„Rasistički stih; ..plave krvi, bijelog lica, rađaju se nova dica..."…?
Što je s tobom? Što ti nije jasno?
“Plave krvi” – plemićko naslijeđe Hrvata, od predaka koji su bili kraljevi i knezovi…
“Bijelog lica” – nikada u Hrvatskoj u povijesti nismo imali “crna lica” u smislu boje kože! Alegorija koja se odnosi na pravednost, a ne na boju kože! Stvarno samo poremećena osoba može zaključiti išta drugo..!
𝗕𝗼𝗷𝗻𝗮 Č𝗮𝘃𝗼𝗴𝗹𝗮𝘃𝗲
Riječi pjesme:
Za dom – Spremni
U Zagori na izvoru rijeke Čikole
Stala braća da obrane naše domove
Stala braća da obrane naše domove
Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi
Nećete u Čavoglave dok smo živi mi
Nećete u Čavoglave dok smo živi mi
Tuče Thompson, Kalašnjikov, a i Zbrojovka
Baci bombu, goni bandu preko izvora
Baci bombu, goni bandu preko izvora
Korak naprijed, puška gotovs i uz pjesmu svi
Za dom, braćo, za slobodu borimo se mi
Za dom, braćo, za slobodu borimo se mi
Čujte, srpski dobrovoljci, bando četnici
Stići će vas naša ruka i u Srbiji
Stići će vas naša ruka i u Srbiji
Stići će vas Božja pravda, to već svatko zna
Sudit će vam bojovnici iz Čavoglava
Sudit će vam bojovnici iz Čavoglava
Slušajte sad poruku od svetog Ilije
Nećete u Čavoglave, niste ni prije
Nećete u Čavoglave, niste ni prije
Oj, Hrvati, braćo mila iz Čavoglava
Hrvatska vam zaboravit' neće nikada
Hrvatska vam zaboravit' neće nikada
Neće nikada
…
Katarina kaže; „Bojna Čavoglave” pozdravlja ustaškim pozdravom „Za dom spremni”, koji su sami HOS-ovci povezivali s ustašama i ustaškim pokretom.
Moja analiza:
Znam da je ovo vrlo kontroverzno pitanje za osobe koje nikada nisu aktivno sudjelovale u Domovinskom ratu, pa ću pokušati malo objasniti…
„Za dom spremni“ NIJE, niti ikada može biti isto što i „Heil Hitler“, te zbog toga vjerujem da taj uzvik nikada neće biti moguće ni zabraniti niti iskorijeniti iz hrvatskog naroda.
Zašto?
Pa poslušajte sam poklič?! Što ima loše u tome biti spreman braniti svoj dom?
Ustaše su koristili taj poklič? Hmmmmm… I da i ne!
Kao prvo, u NDH je taj poklič glasio ovako; „Za dom i Poglavnika“ – „Spremni!“
U Domovinskom ratu, a ni kasnije niste čuli da se u tom kontekstu spominje ikakav „Poglavnik“ (osim ako je nekada negdje neka pijana budala bila u pitanju, no takvi slučajevi definitivno ne mogu ulaziti niti u kakvu statistiku).
Da li taj poklič potiče iz NDH ili ima povijest od prije? – Ne znam! Postoje razni povijesni zapisi, no ja nisam povjesničar…
Da li trebamo prepustiti ovakav domoljubni poklič jednoj NDH? – Nikako!
Ako dopustimo da poklič „Za dom – spremni“ zauvijek ostane vezan isključivo uz NDH – cijela Hrvatska je na gubitku!
Da se razumijemo – o NDH imam prvenstveno analitičko mišljenje, no nikako nisam pristaša tog režima niti ideologije niti politike!
Na kraju NDH se vodila nacional-socijalističkom politikom (ljevičarskom politikom), isto kao i Hitlerova Njemačka, a ja nikada nisam bio pristalica socijalizma u tom obliku!
Što je značilo „Za dom – spremni!“ u Domovinskom ratu?
Nikakva mržnja, nikakav nacional-socijalizam (fašizam je nešto drugo, vezano isključivo uz Italiju, no na žalost to današnji „anti-fašisti“ uopće ne znaju razlikovati), nego isključivo doslovno ono što je tim povikom rečeno – spremni smo dati i život, ako treba, za obraniti svoj dom!
A pod „obraniti svoj dom“ – podrazumijeva se prvenstveno obraniti živote svojih sugrađana, osobito onih koji se nisu sami u stanju boriti!
Stoga, poklič „Za dom – spremni!“ nikada u našem narodu neće biti zaboravljen, jer to nije poklič mržnje, niti je usmjeren protiv ikoga drugog naroda, samo označava našu spremnost da branimo svoje!
Iako se toplo nadam da nam nikada više neće trebati da nas bodri u stvarnom ratnom sukobu.
Ne kažem da se neću ponovno odazvati na obranu Hrvatske, ali radije bih živio u miru.
𝗟𝗶𝗷𝗲𝗽𝗮 𝗹𝗶 𝘀𝗶
Riječi pjesme:
Kad se sjetim, suza krene
Zamirišu uspomene
Svake stope rodnog kraja
I narodnih običaja
Prepoznah ljepotu tvoju
Što probudi ljubav moju
Kad sam s tobom, srce moje
Kuca jače, veliko je
Oj, Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna duša, a nas dvoje
Pozdrav Liko, Velebita diko
Lijepa li si
Lijepa li si
Kad Neretva k moru krene
Ti se tada sjeti mene
Mojoj pjesmi budi tema
Za sve one kojih nema
Ajde, Istro i Zagorje
Podignimo sve tri boje
Zagrlimo se pred svima
Neka vide da nas ima
Oj, Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna duša, a nas dvoje
Pozdrav Liko, Velebita diko
Oj, Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno, srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna duša, a nas dvoje
Pozdrav Liko, Velebita diko
Lijepa li si
Katarina kaže; „Lijepa li si” iz 1998. godine je uspomena na granice koje je Hrvatska imala za vrijeme NDH. Thompson ju posvećuje Herceg-Bosni, Mati Bobanu, idejnom tvorcu Herceg-Bosne – umjetne države koja je težila uspostaviti hrvatsku teritorijalnu jedinicu u BiH, što je bio pokušaj hrvatskog separatizma okončan Daytonskim sporazumom i uspostavom Federacije BiH pod međunarodnim pritiskom.
Moja analiza:
Katarini smeta izraz „Herceg-Bosna“. Kao u većini prethodnih primjedbi, Katarina se zakači za riječ ili dvije, zanemarujući kontekst i sva ostali sadržaj, upotrebljavajući tu riječ ili dvije kako bi pokušala potkrijepiti svoju ideju u „ustašoidnim namjerama“, iako niti zna što o Ustašama, o NDH, o Domobranima, niti općenito o geopolitičkoj i vojnoj situaciji tog doba.
Kako bi i mogla? Premlada je bila da bi znala dovoljno iz iskustva, a pre-indoktrinirana da bi pokušala uistinu istražiti povijest, bez predrasuda.
A Katarina bi trebala znati da, kao glazbenica, ponekad moraš tekst prilagoditi pjevnosti...
Niti su svi u7 Hercegovini etnički Hrvati, niti etnički Hrvati žive samo u Hercegovini, nego žive i u raznim dijelovima Bosne, a osobito uz rubne dijelove granice s Hrvatskom.
Iako će neki reći da je ime "Herceg-Bosna" nacionalistički izraz, radi se o povijesnom izrazu koji vuće porijeklo desetljećima unazad, a u većine stanovnika RH i BiH je shvaćen jednostavno kao "prostor u BiH na kojem prebivaju većinom Hrvati".
Ako to većini stanovnika BiH ne smeta - ne znam što to ima smetati Katarini?
𝗦𝗹𝗶𝗸𝗲 𝗕𝗹𝗲𝗶𝗯𝘂𝗿𝗴𝗮
Riječi pjesme:
Teski koraci hodaju
u cet'ri reda koracaju
razuzdane horde i kolone smrti
slike su Bleiburga
U ime cijih to zastava
bjese krvava predstava
izrucen je narod krvniku u ruke
svijetu pred ocima
Iz mucenicke krvi novo sjeme nice
devedeset prve godine
i sad kosti zovu i svaka jama klice
a grobovi mukom govore
Ref.
Jos povijest pamti bol, jos tvoja zemlja dise
ti drzi barjak svoj, visoko, najvise
Jos dusman sije laz, jos jecaju planine
ti podigni svoj glas u ime istine, u ime istine
Kad prolazis pored biste marsala krvnika
vidis li njegov zlocin na polju krikova
a duh otaca nasih za istinom vapi
sa kriznih puteva
Ref.
Ti drzi barjak visoko
Ref.
Jos dusman sije laz, jos jecaju planine
ti podigni svoj glas u ime istine
istine slobodne, za duse nevine
da nadju mir u krilu Gospodnjem
Katarina kaže; Pjesma iz 2005. izjednačava ustaše s hrvatskom vojskom i cijelim narodom, iako se većina hrvatskog naroda pridružila partizanima i bila na pobjedničkoj strani u Drugom svjetskom ratu.
Moja analiza:
Volio bih vidjeti statistike iz svibnja /lipnja 1945. Godine o tome koliko je građana Hrvatske bilo uključeno u ustaške postrojbe, koliko u domobranske, koliko u partizanske, a koliko ih se je uspjelo izmaći od mobilizacije.
U svakom slučaju – volio bih znati statistiku prije nego su Partizani pobili sve Ustaše i većinu Domobrana, kao i ogroman broj civila koji se usput našli u tom žrvnju…
Tvrdnju da se je „većina hrvatskog naroda pridružila partizanima“ treba potkrijepiti činjenicama, a ne floskulama, jer se većina hrvatskog naroda nije pridružila NIKOME, zbog toga što je većini (u to doba seljaci) u tom ratnom ludilu bilo potpuno nejasno tko se za što bori, samo su znali da su ih baš SVI pljačkali…
Na kraju – kako god bilo – Partizani su bili ti koji su na ovaj ili ona način pobili preko 800.000 neistomišljenika hrvatske nacionalnosti, bez suđenja, u roku od svega par mjeseci.
Treba li se njima klanjati i poštivati ih?
Katarina – da li i će i tvoja stranka, danas – sutra, posegnuti za istim mjerama?
𝗠𝗼𝗷 𝗜𝘃𝗮𝗻𝗲
Riječi pjesme:
Cija j' ono livada, cija j' ono trava
cija li je divojka, rumena i plava
Ivanova livada, Ivanova trava
Ivanova divojka, rumena i plava
Odvela nam Ivana ta sudbina kleta
odvela sa Kupresa priko bijela svijeta
ostala je samo jedna zelja jaka
zapjevati pjesmu kupreskog junaka
(zapjevati pjesmu kupreskog junaka)
Moj Ivane, pobratime mio
jesi l' skoro na Kupresu bio
je l' kupresko polje uzorano
je l' na njemu zito posijano
(je l' na njemu zito posijano)
Vratit ce se Ivan s tisucu momaka
pjevat ce se pjesme nasih Kupresaka
pokosit ce Ivan livadu i travu
ozenit ce divojku rumenu i plavu
(ozenit ce divojku rumenu i plavu)
Moj Ivane, pobratime mio
jesi l' skoro na Kupresu bio
je l' kupresko polje uzorano
je l' na njemu zito posijano
Moj Ivane, pobratime mio
jesi l' skoro na Kupresu bio
je l' kupresko polje uzorano
je l' na njemu zito posijano
…
Katarina kaže; Pjesma iz 2017. posveta je ustaškim jedinicama u bitci za Kupres 1942. godine, u kojoj su pobijeni mnogi partizani koji su branili domovinu, borili se protiv nacističkih kolaboracionista. Stihovi glase: “Odvela nam Ivana ta sudbina kleta, odvela sa Kupresa priko bijela svijeta. Ostala je samo jedna želja jaka, zapjevati pjesmu kupreškog junaka”.
Moja analiza;
„Od davnina pjevali su Duvnjaci: Koja gora Mijo, Vran planinu brate Mijo… U toj narodnoj pjesmi govori se o hajduku Mijatu Tomiću (rođen u duvanjskom selu Brišniku), o jabuki, livadi, koscima i duvanjskom polju, turskom zulumu i razlogu odlaska u hajduke u Vran planinu.“
Pjesma „Moj Ivane..“ ima korijene u pjesmi „Koja gora Ivo..“ a ta ima korijene u pjesmi „Koja gora Mijo..“
„Tu narodnu pjesmu o Mijatu pjevali su Duvnjaci i ne samo oni, nego su je pjevali Hrvati diljem Bosne i Hercegovine i nekih dijelova Hrvatske, trista i više godina. Guslari su je pjevali uz gusle, u dugim zimskim noćima na sijelima, a momci također idući noću curama, pjevali su na blagdanima i dernecima…“
“Riječ je o pjesmi koju sada Marko Perković Thompson pjeva na neki drugi način, nekim drugim riječima i nekim drugim imenom. Naime, netko je sve to preokrenuo pa je Mijo postao Ivan, pa je duvanjsko polje postalo kupreško, pa su duvanjski hajduci postali kupreški junaci…”
Evo – sve sam citirao, ništa nisam izmislio!
Marko je otpjevao pjesmu (ispričavam se što ne znam tko je autor teksta) a uvijek se nađe netko tko će od obične pjesme napraviti, u najmanju ruku, ili poziv ili podsjećanje na neki „genocid“…
Uglavnom – toliko od mene!
Draga Katarina – slobodno komentiraj!
No, moje mišljenje, je- da tebi više smeta Thompson-ovo spominjanje vjere i Crkve i Boga
P.-S.
Obzirom da će uskoro i obilježavanje obljetnice "Oluje" - da odmah unaprijed kažem nešto i o tome:
Možda treba nešto više i o meni, čisto zbog "kredibilnosti"?
Dragovoljac 1991. godine (ZNG, MUP, HV), pješadija, veza, PD, SIS, danas pričuvni časnik HV.
Baš za ovo zadnje - bio sam odgovoran unutar bivše Sigurnosno informativne službe na području Posavine i Banovine prije, tijekom i nakon Operacije Oluja.
U našoj zoni odgovornosti civile koji nisu izbjegli doslovno smo "držali kao malo vode na dlanu"! Nije zabilježen niti jedan incident (neprimjereno postupanje prema civilima) u Zoni odgovornosti za koju sam bio zadužen, a o tome može posvjedočiti i Vojna policija i civilna Policija!
Smatram izuzetno uvredljivim bilo kakve medijske napise i/ili ostale tvrdnje o "genocidu" i "protjerivanju" ne-hrvatskog stanovništva!
Sve koje smo mi zatekli na oslobođenom (prethodno okupiranom) teritoriju su bili uglavnom starija populacija i nitko od njih niti je htio otići, niti ih je itko od nas tjerao! Sve smo ih zbrinuli i osigurali smo im ne samo pomoć pri smještaju, nego i ishranu, higijenske potrepštine i sve ostalo potrebno.
Doslovno - nikome nije pala dlaka s glave!
Naravno - ne mogu odgovarati niti iznositi podatke za područja van moje zone odgovornosti, no - na osnovu mojih osobnih iskustava - mogu samo zaključiti da su u većini slučajeva i u ostalim zonama također postupali prema civilima prema istim, od Glavnog Stožera, izdanim zapovijedima.
Ne negiram da je možda došlo do kršenja zapovijedi i ekscesa u drugim zonama odgovornosti no niti jednom nisam svjedočio, te o njima samo znam (ako ih je bilo) iz medijskih napisa.
Nisam osoba koja cijeni Ponos kao ljudsku osobinu, jer smatram da je ponos često vrlo sebična osobina, te stoga neću reći da sam ponosan, nego vrlo zadovoljan tijekom akcije Oluja u području Hrvatske Posavine i Banije, te moram pohvaliti ne samo svoje kolege iz SIS-a, nego sve i jednog borca koji je sudjelovao u toj akciji na tom području!